1893. godine, uz pomoć najpoznatijega donjomiholjačkog vlastelina grofa Ladislava Mailatha osniva se „Narodna čitaonica“ smještena u grofovu dvorcu. Krajem 19. stoljeća dr. Vladimir Kovačević iz Osijeka utemeljio je “Hrvatsku seljačku čitaonicu” i “Hrvatsku seljačku zadrugu”. Između dva svjetska rata djelovala je i “Obrtnička knjižnica”.
1964. godine utemeljeno je Narodno sveučilište u sklopu kojeg se nalazila i knjižnica. Knjižnica se nalazila u prizemlju zgrade na Trgu slobode 1 te je kasnije preseljena na kat iste zgrade. Bila je otvorena samo nekoliko sati dnevno, a o knjigama se brinulo nestručno osoblje.
Tek 1973. počelo se s prepisivanjem inventarnih knjiga bez datuma uvođenja te se može reći da se tek tada vidi određeni pomak u „stručnom“ radu.
1984. godine u knjižnici se zapošljava profesor književnosti s punim radnim vremenom, osoba koja je počela pridavati pozornost stručnom radu te dovoditi knjižnicu u red.
1986. godine knjižnica je preseljena u staru zgradu Slavonske banke, Trg slobode 18. Iste godine u prostoru knjižnice počela je raditi videoteka. Iako započinju planovi za preuređenje i stvaranje suvremenijih uvjeta rada, knjižnica ostaje bez djelatnika. Prema dostupnim informacijama, knjižnica je tijekom rata bila otvorena iako se najviše o fondu brinula čistačica.
Djelatnost knjižnice obnavlja se u srpnju 1993. kada se na mjesto voditelja knjižnice zapošljava profesor književnosti, koji kasnije postaje i diplomirani knjižničar.
1995. godine Općinsko vijeće Općine Donji Miholjac donosi odluku o podjeli Narodnog sveučilišta – osniva se nova ustanova Centar za kulturu Općine Donji Miholjac. U sastav Centra za kulturu ulazi i knjižnica.
Za prostorije Centra bila je namijenjena zgrada na Trgu A. Starčevića, gdje je i bila smještena knjižnica u prostoru od 100 metara kvadratnih. Centar je tada imao tri djelatnika i to jedan u računovodstvu (SSS), pomoćni knjižničar (SSS) i voditelj knjižnice i ravnatelj Centra u jednoj osobi (VSS).
Dobra strana izdvajanja iz Narodnog sveučilišta je ta što su se konačno sredstva namijenjena nabavi knjižne građe mogla za to i upotrijebiti, a najveći problemi, kao i u većini knjižnica, bili su manjak stručnog osoblja i premalen prostor.
2000. Gradsko vijeće Grada Donjeg Miholjca donosi odluku o osnivanju Narodne knjižnica Donji Miholjac.
2001. godine Knjižnica se seli u novi prostor površine 268 m2. Iako je, prema Standardima za narodne knjižnice, taj prostor još uvijek nedovoljan, konačno je sva knjižna građa smještena na police, a u sklopu zgrade je i čitaonica s 18 sjedećih mjesta.
U jesen 2004. počeli su radovi na zgradi. Prvo je, zbog prokišnjavanja, potpuno obnovljen krov, a zatim su izmijenjeni prozori.
Za 2005. godinu u planu je bilo uređenje pročelja i unutrašnje uređenje knjižnice, no do toga nije došlo.
2007. godine knjižnica konačno počinje djelovati kao samostalna ustanova pod nazivom Narodna knjižnica Grada Donjeg Miholjca.
Nakon niza promjena djelatnika unutar knjižnice, 2018. godine kreće se u kompjutorizaciju poslovanja. Umjesto dotadašnje posudbe na papirićima, popisa knjiga u excel tablicama, a koje nisu istovjetne stvarnom stanju na policama, uvodi se računalna posudba te online katalog. Fond knjižnice na police je raspoređen prema načelima struke te je napokon traženu knjigu moguće pronaći na policama.
Postavljene su nove oznake na policama i to tako da se korisnici mogu i samostalno snaći u knjižnici. Veća pozornost počinje se posvećivati izgledu i čistoći prostora, a u okviru mogućnosti djelatnika knjižnice. Nabavljene su nove adekvatne police za dječji odjel te police i stolovi za prostor čitaonice. Knjižnica intenzivno radi na poboljšanju postojećih usluga, uvođenju novih usluga, povećanju broja aktivnosti te se trudi afirmirati kao kulturno središte grada.
2020. godine knjižnica mijenja naziv u Gradska knjižnica Grada Donjeg Miholjca.
Od 2020. godine u knjižnici su zaposlena dva stručna djelatnika – ravnateljica i diplomirani knjižničar.
2021. godine knjižnica seli u privremeni prostor zbog radova na uređenju i adaptaciji prostora knjižnice.
