Pozivamo Vas na promociju knjige “Oče, ako jesi” hrvatske književnice Julijane Adamović, koja će se održati u Gradskoj knjižnici Grada Donjeg Miholjca u suradnji s Maticom hrvatskom Ogrankom Donji Miholjac u četvrtak, 20. ožujka 2025. godine s početkom u 18 sati.
Oče ako jesi atipična je obiteljska saga, velik roman o ženama i muškarcima, o političkim funkcionarima, o običnim ljudima, no nadasve o sinovima koji ostaju bez očeva i cijeli ih život traže umjesto da krenu svojim, drugačijim, putem. Julijana Adamović ispisala je veličanstven roman o Panoniji – crnoj zemlji koja rađa i pokapa.
“Kada se 1965. mladi rezervist Damjan Knežević prilikom spašavanja ljudi iz potopljenog sela domogne vrijednoga ručnog sata iz Drugoga svjetskog rata i hrpe dokumenata, vjeruje da je pronašao trag svoga oca. Slijedeći više od dvadeset godina tragove iz dnevnikā i papirā, tragat će za svojim ocem, a zapravo slagati priču Pala Nađa. Priču koja je mogla biti i sudbina njegova, njemu nepoznata oca. Vojvođanski Mađar Nađ imao je tri sina s tri različite žene – Švabicom, Mađaricom i Hercegovkom, sva su trojica na ovaj ili onaj način nosila ime Tomo, a za sebe je sanjao velike snove, koje nikad nije ostvario. Sudbina Pala Nađa, njegovih žena, majke i djece sudbina je onih kojima se vihor povijesti poigrava, onih koji vjeruju u bolju budućnost koja traje do sljedećeg rata, sljedeće revolucije.”
Julijana Adamović je rođena i završila osnovnu školu u jednom malenom mjestu, u blizini rijeke Dunav. To se dogodilo u prošlom stoljeću, u strašnom vremenu bez računala i mobitela, kad su slikovnice, knjige i časopisi poput Modre laste bili ujedno i Facebook i Instagram, i Snapchat… I prozor u cijeli svijet. Možda zato i piše pomalo “djetinjaste” knjige. Jedna od njih je i Dnevnik sivog mačka (i druge priče), koju je napisala sa svojim tada jedanaestogodišnjim sinom. U vrijeme dok je sjedila u školskoj klupi, nije se mogla odlučiti što više voli: matematiku, hrvatski jezik ili biologiju. Još ni danas nije riješila taj misterij, ali u jedno je ipak sigurna: crtala je i crta jako loše.
Danas živi u Vukovaru, bavi se pomaganjem djeci koja u nekom trenutku zapadnu u probleme, pomalo piše i rado čita ono što su napisali drugi. Ne samo na društvenim mrežama. Želja joj je da su ljudi tolerantniji jedni prema drugima i drugačijima, ali isto tako, da nauče voljeti sebe i reći “ne” kad im drugi nameću ono što što oni ne želie, misle da nije pravično i čini njima ili drugima neugodu.