Izdvajamo četiri knjige dvije domaćih autora, knjigu ovogodišnjeg nobelovca i jednu dječju. Sve ostale zanimljive naslove potražite u našem web katalogu.
Zavrti i preživi – Piratski izazov – Emily Hawkins
Vodi vas na uzbudljivo putovanje otvorenim morima u potrazi za blagom. Čitajući je, suočavat ćete se s raznim izazovima iz svijeta pirata poput morskih bitaka, izbjegavanja opasnih zamki i donošenja odluka koje mogu biti ključne. Kolo za preživljavanje na svakoj stranici odredit će vaš sljedeći korak – hoćete li uspjeti ili ćete pasti u ruke svojih neprijatelja.
Pustolovina počinje pismom piratskoga kapetana Maroja koji svojem sinu ostavlja upute kako pronaći skriveno blago. Morat ćete ovladati piratskim vještinama, od čišćenja palube do plovidbe i borbe s neprijateljima na moru. Svaka pogrešna odluka može vas dovesti do kraja pustolovine, ali najveće je blago ove knjige to što možete iznova započeti svoje putovanje jer kolo svaki put odredi drukčiji put.
Povratak baruna Wenckheima – László Krasznahorkai
Ostarjeli i osiromašeni barun Wenckheim, bježeći od kockarskih dugova, iz Buenos Airesa vraća se preko Beča i Budimpešte u svoj rodni gradić u kojem je proveo lijepo djetinjstvo i mladost. Svjestan približavanja samom kraju života jedina mu je motivacija mladenačka ljubav – Marika – kojoj želi reći da ju je volio cijeloga života. Ali i taj provincijski grad punopravan je protagonist romana, s mnoštvom neobičnih, ali i tipičnih karaktera, bitangama svih vrsta, Profesorom koji je doktorirao na svojstvima mahovine, Gradonačelnikom, upraviteljem policije i knjižnice, Vođom i strojovođom, djelatnicom u Turističkom uredu u gradu u kojem nema turista itd., a sve u mahnitom, fantastičnom brojglovskom ozračju gdje mediokritetstvo doslovno zasljepljuje. Ovakav maestralni, virtuozan, sveobuhvatni presjek današnjeg svijeta, u kojem su dotaknuta sva najvažnija pitanja mislećeg čovjeka, sve gluposti, apsurdi, strahovi, zla, nevjerice s kojima se suočavamo svakodnevno, mogao je napisati samo László Krasznahorkai, taj mađarski mag pisane riječi koji je ove godine nagrađen s Nobelovom nagradom za književnost.
Trauma – Boris Perić
Ovo je jedna od onih knjiga koje vas odmah uvuku u priču, ali vas i natjeraju da o njoj razmišljate još dugo nakon što je zatvorite. Sve počinje šokantno – nestankom djeteta s parkirališta. Ta scena otvara cijeli niz pitanja i u fokus stavlja različite ljude povezane s tim događajem – od psihijatrice i novinara, do blagajnice i policajaca. Iako se na početku čini kao kriminalistički roman, ova knjiga bavi se time što trauma radi ljudima. Kako se s njom nosimo, kako je potiskujemo, i kako utječe ne samo na one kojima se nešto dogodilo – nego i na one koji sve to promatraju sa strane. Perić nas vodi kroz tu priču jasno i direktno, bez previše uljepšavanja, ali s puno razumijevanja.
Stil je jednostavan i čitljiv, likovi su stvarni i uvjerljivi, a tema je, nažalost, jako prisutna u stvarnom životu – samo o njoj često šutimo.
Tema romana nije lagana, ali je važna. Priča koja će vas držati budnima, ali i podsjetiti koliko je bitno razgovarati o stvarima koje često guramo pod tepih. Ako želite knjigu koja vas neće ostaviti ravnodušnima, Trauma je odličan izbor.
Kafić Dan – Dorta Jagić
Zamislite da sjedite u nekom malom kvartovskom kafiću. Kafiću koji možda nema najbolju kavu, ali ima ono nešto – toplinu, atmosferu, ljude koji dolaze jer im je to mjesto važno. Upravo takav kafić nalazi se u središtu novog romana spisateljice Dorte Jagić – Kafić Dan. Glavna junakinja, pjesnikinja imena Tajna, dolazi u taj kafić nakon što joj se život počne raspadati. Prekinula je zaruke s čovjekom kojeg je voljela – i to za nju nije samo prekid veze, nego trenutak kad počinje razmišljati o svemu – ljubavi, vjeri, o sebi. Iz tog zagrebačkog kafića, Tajna kreće na putovanje – i kroz razna mjesta, ali i kroz vlastite misli. Vodi nas kroz Istru, Beč, Italiju, kroz djetinjstvo u Dalmaciji i Slavoniji… A kroz sve to pokušava pronaći odgovore i ponovno se posložiti. Ono što ovu knjigu čini posebnom je atmosfera. Ima u njoj i tuge, i sjete, ali i topline i tihe nade. Kafić Dan u knjizi nije samo stvarno mjesto – on postaje simbol svih onih prostora gdje ljudi dođu kad im je teško. Ali i mjesta gdje mogu krenuti ispočetka. Ovo nije roman s puno radnje ni dramatičnih obrata. Ovo je knjiga za one koji vole rečenice koje ostaju, unutarnje monologe, tiha promišljanja o životu i odnosima. Dorta Jagić piše iskreno, toplo i bez pretjerivanja – ali s puno razumijevanja prema ljudskoj ranjivosti.
Zašto čitati Kafić Dan?
Zato što nas podsjeća da ponekad upravo lomovi u nama otvaraju vrata prema nečem novom. Zato što nas vraća svakodnevnim, ali važnim stvarima – razgovorima, sjećanjima, malim trenucima. I zato što svi mi, kad-tad, završimo u nekom svom „kafiću Dan“ – i tražimo način da ponovno krenemo.
